* ADRESA KLUBA * 
 * Klub Ljubitelja Timočkih Pruga  
 * Vojvode Putnika 8  
 * Zaječar, 19000  
 * ADDRESS OF CLUB * 
 * Timok Railway Fans Club  
 * Street Vojvode Putnika No. 8  
 * City of Zaječar , 19000  
 * Telefon / Phone: +381(0)19424079  
 * Fax. +381(0)19425669 * 
IN MEMORIAM
Predsednik Kluba ljubitelja Timočkih pruga
Petar Pera Aranđelović
30.11.2022
IN MEMORIAM Petar Pera Aranđelović
 www.timockapruga.org.rs 
 www.timockapruga.org.rs 
 www.timockapruga.org.rs 
PRETRAŽI PORTAL
Koristite ovu PRETRAGU kao najlakši način da uz pomoć ključnih reči pretražite portal
Počev od 01. 06. 2020. godine, uvode se u saobraćaj сви putnički vozovi po važećem redu vožnje za 2019. / 2020. godinu, na sledećem relacijama :
- Zaječar – Prahovo Pristanište – Zaječar
- Zaječar – Majdanpek –Požarevac – Zaječar
ZA SVE DODATNE INFORMACIJE PITATI NA
br. telefona 019/440-830 ili 019/421-360

leva strana
IZGRADNJA PRVE ŽELEZNIČKE PRUGE U SRBIJI

Inž. STANISLAV M, VELIMIROVIĆ:
Časopis „Razvitak„
br 1 za 1967. godinu

IZGRADNJA PRVE ŽELEZNIČKE PRUGE U SRBIJI
BILA JE PLANIRANA U TIMOČKOJ KRAJINI

Knez Miloš, koji je i kao knez imao vrlo mnogo trgovačkog duha, stekao je sa trgovinom stoke zaista ogromna imanja u Srbiji i Rumuniji (tadašnjoj Vlaškoj), od kojih su mu prihodi služili pored ostalog, i za podmićivanje svoga sizerena, sultana kao i njegovog uticajnog činovništva, kako u Srbiji tako i u Turskoj.1)
Knez Miloš počinje da razvija svoju aktivnost na svim privrednim poljima naročito posle dobijanja berata 1830. god. kojim je utvrđen za naslednog kneza. On se interesuje za sve: za pravljenje stakla, za podizanje livnice gvožđa, za rude i kopove a naročito soli, za eksploataciju šuma kojima je tada cela Srbija bila pokrivena. Za trgovinu drvetom, njegovom obradom i izvozom, on je već imao ozbiljnu molbu i ponudu Švajcarca Karla Polje još 1833. godine,2 koji je predlagao da mu se dozvoli da za vreme od 10 godina on ima isključnvo pravo obavljanja tih poslova u Srbiji. Knez Miloš je čak nmao, verovatno i neki privredni plan,3 od koga su ostali podaci samo o „Planu No. 2"4 i „Planu No. 4".5
Naročito je interesantan „No.4.- Plan za građenje gvozdenog puta ili utrenika u Srbiji", iz 1838. ili 1839. godine. Po tom planu gvozdeni put je bio zamišljen da ide od mesta Mosna na Dunavu (kod Donjeg Milanovca), zatim preko Gornjana, Bučja, Bele reke, Rgotine, Vražogrnca n dalje dolinom Timoka ka Gurgusovcu. Pored tog puta, bio je predviđen i drugi gvozdeni put, koji bi polazio od istog mesta Mosna, zatnm preko Kule, Plavne, Jabučice i Čaira spuštao se u dolinu Dunava kod Branove, pa pored Ade Dunavske izlazio ispod Oršave.
U tom planu, inače vrlo detaljno razrađenom, svakako da je pažnju Kneza Miloša privlačila činjenica da se za železnički kolosek predlaže upotreba drveta, koja se inače upotrebljavala u početku izgradnje železnica u svetu, i to naročito hrastovog, kojim je Srbija u to vreme obilovala, umesto gvozdenih šina.
Knez Miloš u to doba nije uopšte ni video železnicu, ali je instiktivno osećao da gvozdenom putu predstoji sjajna budućnost, a svima onima koji se budu bavili njenom izgradnjom ogromna zarada. Za vreme življenja u emigraciji od 1839. do 1859. godine, on je imao prilike da vidi šta železnica znači u privrednom životu, kao i to, kolika bi to korist bila za Srbiju ako bi se mogla obići opasna mesta u Đerdapu, koja su ometala plovidbu na tome delu Dunava, preko koga se obavljala, uglavnom, trgovina sa susednim ze-mljama. Prema tome, nije ni malo čudnovato što je za vreme svoje druge vladavine, od 11. XII. 1859 do 14. IX. 1860. godine (kada je umro), Knez Miloš stavio pitanje izgradnje železnice na dnevni red u mnogo određenijem obliku nego ranije, ponova u istom kraju, Ključu u Timočkoj Krajini.
Francusko-serbsko društvo preko svojih predstavniika obratilo se 10. oktobra (po novom) 1859. g. tadanjem popečitelju finansnja Jovanu Gavriloviću sledećnm pismom:6
Gospodine Ministre,

Slobodni smo da vam podnesemo dva predmeta o ugovorima sastavljenog na srpskom i francuskom: jedan se odnosi na koncesiju (ustupanje) rudnika u Dobri, drugi koji nas ovlašćuje na proučavanje o železnicama.
Postupajući tako, imamo dvostruki cilj, da za vas bude manje mučno, Gospodine Ministre, smanjenje ovih ugovora, kojima je Njegovo Visočanstvo Knez izvoleo dati svoje načelno odobrenje, i da ubrzamo naš odlazak za Francusku, kako zbog ružnog vremena koje bi nas ovde moglo zadržati kao i da ubrzamo potrebne radove na našim lađama, i organiza-ciju našeg Društva.
Nama bi bilo mnogo stalo do toga ako bismo mogli otputovati u ponedeljak i bili bismo vam vrlo zahvalni da nam olakšate te mogućnosti sastavljajući ove projekte kao konačne odluke ukoliko se slažete sa  njihovom redakcijom.
Izvolite primiti, Gospodine Ministre, naše duboko poštovanje.

Klemans Rer.
K. de Bujon

Uz to pismo bio je prnključen i nacrt prvobitnog ugovora koji je glasio:7


U G O V O R

Koi je između Popečitelstva Financije u nme Pravitelstva Srbskog s jedne i G. G. Kloda Builona i Klimente Rera kao Predstavnika Francusko-Srbskog družtva osnovanog na povlasticama, koje su od strane Pravitelstva Srbskog date G. G. Builonu, Kontu, Minjanu i družini pod 29. Septembrom ove godine - s druge strane, učinjen na sledujući način:
Članak I.
Popečitelstvo Financije opunomočuje Francusko-Srbsko družtvo da može činiti ispite u smotrenju gvozdenog puta, koi bi se imao sagraditi s ove strane Đerdapa, od Mila-novca do Brze Palanke ili između dve druge točke, koje bi se docnije opredelile;
Kako Popečitelstvo Financije, tako i dotične mesne vlasti ići će pri ovom ispitu pomenutom Družtvu na ruku, i davaće mu nuždna   izvestija.
Članak II.
Družtvo sebi zadržava tri godine za dovršiti gorepomenute ispite, a posle ovog roka podneti će Popečitelstvu Financije svoj predlog o istom predmetu.
Članak III.
Popečitelstvo Financije obavezuje se: da za ovo vreme nece sa nijednim drugim društvom o tom predmetu ugovarati dokle dok ga se Francusko-Srbsko družtvo samo nebi odreklo.
Ugovor je ovaj sačinjen u dva eksemplara na srbskom i francuskom jeziku i podpisan od obe ugovarajuće strane. Jedan eksemplar ostaće u arkivi Popečitelstva Financnje, a drugi ostaće  pritežanije ugovarajućeg Družtva.
Pismo i nacrt ugovora Jovan Gavrilović uputio je knezu Milošu preko njegovog ličnog sekretara Filipa Hristića, sa sledećim propratnim pismom:
Gospodine, — Kakav je predlog za pravljenje gvozdenog guta od Milanovca do Brze Palanke predao G. Builon vidićete iz priloga, koji možete sutra Knjazu saobštiti. Vam na službi  gotov Jov.   Gavrilović.8
Pismu je bio priložen i projekt ugovora namenjen Pravitelstvu Srbskom, verovatno zbog toga, što od strane Popečitelstva Finansije nije bilo ništa urađeno do toga doba (23. novembra odn. 5. decembra po novom), mada je pomenutom društvu bilo odobreno da izvrši ono, što mu je još 5. septembra 1859. g. dano od Pravitelstva Srbskog.
Tekst tog projekta glasi:9
Podpisani ima čest predložiti Pravitelstvu Njegove Svetloeti projekat ugovora nižesastavlljenog, kog je celj da pripremi i osigura pravlenje gvozdenog puta određenog da obiđe Đerdape.
Između Popečitelstva Financije radećeg u ime Pravitelstva Srbskog s jedne strane.i G. G. Buiona i Reira radeći kao predstavnika određeni od društva Francusko-Srbskog sastavljenog da izvrši što je utovorima od 5. Septsmbra dano od Pravitelstva Srbskog G. G. Buinu Kontu i Komp. i Magnanu s druge strane
Ugovoreno je i zaključeno kao što sleduje:
Đerdapi su  smetnje ili bar velike teškoće za neprekidnu  vozitbu  po Dunavu.
Zadržavanje na Đerdapima dokle Dunav ne pridođe i sredstava koja se upotrebiti maraju da se kroz Đerdape prođe, kad i kroz nji proći može, iziskuje uvekk nezgodna zadrža-vanja i dangube.
Bilo bi od velike polze za olakšicu saobraštaja trgovačkog i za razvitak plovidbe na Dunavu da se ovoj nezgodi doskoči.
Put gvozdeni izlazeći od Milanovca (Brzoj) Palanci ili skopčavajući dva mesta, koja bi se imala opredeliti, kad bi se na licu mesta iepitivanja bliže činnla, mogao bi postići očekivanu celj.
Put ovaj gvozdeni imao bi za Srbiju i tu korist. što bi on bio u nečem prednjačio za gvozdenn put koji će se praviti do Carigrada i koji već dopire do Dunava.
Po ovim rasmatranjima i po ponudi učinjenoj od strane drušva Francusko-Srbsko ugovoreno je kao što sleduje:
I. Društvu Francusko-Srbskom daje se vlast da može činiti nuždna  ispitivanja (študiranja)  za pravljenje gvozdenog puta pravcem onim koi je uobšte gore označen. Društvu će se dati svaka olakšica za ovo ispitivanje i mestne vlasti  biće obvezane pomagati davajući objasnenja i nastojavanja.
II.        Društvo zadržava sebi rok od dve godine za ova nspitivanja,
III.       Kad bude u stanju predložiti podpun projekt, učinićs se ugovor za izvršenje i opredelnće jemstvo za interes, koje će Pravitelstvo Srbsko dati društvu; jemstvo ovo ni
u kakvom slučaju neće prevazići sedam na sto na kapital od  12 miliona franaka.
VI   Pravitelstvo  Srbsko  obavezuje  se  da   zadrži  izvršenje   ovog   gvozdenog   puta   za   društvo   Francusko-Srbsko, i da pravljelje puta tog ne da drugom društvu osim ako bi društvo Francusko-Srbsko ne htelo ga praviti.
Izdano i podpisano u duplikatu.
Klementa Reir
Predstavnik određen od
društva Francusko-Srbskog
G. od Buion


Posle prijema kod Kneza Miloša i razgovora koji su sa njim vodili, pomenuti predstavnici su se ponovo obratili Popečitelju Financija pismom, koje je sadržalo i nacrt novog ugovora, izvinjavajući se, da se u prvom pismu svakako nisu dobro izrazili. Tekst tog pisma glasi:10
Gospodine Popečitelju!

Po onome što je Njegova Svetlost Knjaz Miloš imao dobrotu kazati nam, vidi se kao da predlog za ugovor, koi smo imali slobodu opodneti Vam za gvozdeni put, koi bi obišao Đerdape, da nije dobro svaćen, ili da se mi nismo dobro izrazili.
Kad smo ugovorili o jemstvu za interes za jedan kapital opredeljeni, govorili smo sa svim uslovno, i samo da pokažemo, da preduzeće ovo koje mlogi možda smatraju za ispolinsko, može se započeti.
Ali smo mi daleko od toga bili, da napred nametnemo Pravitelstvuneko obvezatelstvo, i da od njega tražimo, ma kakvu novčanu žertvu.
Mi želimo samo da nam se povladi, i da nam se olakša, kako ćemo činiti podpuna ispitivanja, za vreme od dve godine, zadržavajući sebi, kad bude ono u stanju predstaviti predlog dobro smišljen i podneti ga Pravitelstvu, i onda mu predložiti ugovorna kakvim, god osnovama, koi ugovor mi ne mislimo nikako ponapred opredeliti, i koi ugovor onda može se savršeno primiti ili odbaciti.
To što mi tražimo, jest da Pravitelstvo izvoli prema nama se obavezati, da ne ugovara za ovaj gvozdeni put s nikakvom drugom kumpaniom, za vreme od dve godine, a i posle ni makim drugim družstvom, nego samo kad se mi toga odričemo.
Ovo zahtevanje G. Popečiteljui videće Vam se da je prirodno, i razumno.
Očevidno je, da bez ovakvog uverenja, koje mi potražujemo nemožemo imati mišljenje, da se upustimo u ispitivanja teška, i stroškom skopčana.
Ali je neosporno, da je to od najveće važnosti za zemlju, da se ispitivanja ova čine.
Ugovor, za koi mi nastojavamo, ograničio bi se dakle s uvodom izloženim u predlogu, koi smo mi predstavili, i imao bi i sledujuće točke:
I.  Družtvo Francusko-Srbsko, ima vlast da čini potrebna ispitivanja za podizanje jednog gvozdenog puta, u pokazanom pravcu,. Svaka olakšica će se njemu – Družstvu – dati za ovo ispitivanje, i mestne vlasti bi će ju obvezane, da im dadu objasnenja i pomoć.
II.  Društvo zadržava sebi da izvrši ova ispitivanja za dve godine, i posle toga ono će predložiti predlog na odobrenje Pravitelstvu.
III.  Pravitelstvo Srbsko odriče se da ugovora za vreme od dve godine bilo to dokle se ispitivanja nesvrše, da ni skakvim drugim družstvom, nego sa družstvom Francusko-Srbskim i samo kad ovo poslednje odrekne preduzeće produžiti.
Mi predpostavljamo, da ni Njegova Svetlost, ni Pravitelstvo njegovo mogu naći i najmanje što neugodno za ovu pogodbu, a mi ostajemo pritom, da se ovo zaktevanje ispuni.

Predstavnik određeni od družstva
Klimenta Reir Builon

Knez Miloš je no svoj prilici bio zadovoljan tim novim predlogom od strane društva, na je naredio da se Popečitelj Financije Jovan Gavrilović o tome obavesti, što je i učinjeno sledećim pismom:
Gospodine. — Njegova Svetlost naložila mi je da vam javnm da od strane Popečitelstva Financije date uverenje G. G. Builonu i Reru, francuzima, da mogu za dve godine dana činiti nuždne študije na mestima, kuda žele kod nas gvozdeni put praviti, i da Pravitelstvo Srbsko za to vreme peće ni s kim drugim kakve ugovore u tom smotreniju zaključivati. Vaš ponizni sluga F. Hristić.11
Popečitelstvo Financija, posle toga, sprovelo je taj predlog Glavnoj Upravi Građevina svojim aktom P. No. 4970 od 2. decembra 1859. g. sledeće sadržine:12
G. G. Builon i Klimenta Reir iz Marsela potražuju, da im se dopusti prethodna ispitivanja činiti od Milanovca pa do Brze Palanke za građenje gvozdenog puta, kog bi cilj bila, obići Đerdape, kao mesta za plovidbu nezgodna. Oni su toga radi jedan predlog ugovora podneli na srbskom i francuskom jsziku.
Predlog taj Popečitelstvo Financija Glavnoj Upravi Građevina u prilogu šalje i umoljava istu da predlog taj rasmotri i sve primetbe na njega, ili što će bolje biti drugi predlog u smotrenju predloženog sačini i taki ovamo s povratkom priloga poslati izvoli.

Glavna Uprava Građevina, po rasmotrenju predmeta, odgovorila je Popečitelstvu Financija sledećim pismom, pod G. No. 2443 od 8. Deksmbra 1859. godine:13

Popečitelstvu  Financije
Pregledavši Glavna Uprava Građevina predlog Francusko-Srbskoga Društva, koje je ono podnelo, kao osnov učiniti se imajućem ugovoru za građenje gvozdenog puta, od Milanovca do Brze Palanke, našla je: da su obvezanosti Pravitelstva koje društvo zakteva vrlo neprobitačne za interese naše, a naprotiv isto društvo da ne bi bilo ni malo ili vrlo malo obvezano prema Pravitelstvu; naročito koliko se vidi iz I-og i Š-eg članka napomenutog predloga.
Premda ovaj predlog kao industrnjalne celi obuhvatajući, spada za sada jošt u nadležnost Popečitelstva Financije; no Uprava jedno po molbi istoga Popečitelstva od 2. t. m. P. No. 4970. a drugo i s prizrenja na koristi Pravitelstvene, sačinila je drugi ugovor i taj sprovodeći Popečitelstvu Finacije ovde ga u prilogu izjavljuje, da bi mlogo probitačnije bilo, kad bi se po njegovim osnovima   ovo   preduzeće   s   napomenutim   društvom   zaključilo.
Međutim Hvaljenom Popečitelstvu ostaje slobodan izbor, i ovaj ugovor, neka smatra samo kao mjenije Uprave, osnovano na njenom ubeđenju, koje za drugoga nema obvezatelne sile.
Ha posledku povraća se Popečitelstvu i prvi ugovor, koji je ono Upravi dostavilo, ovde pod ://:

Načelnik
Glavne Uprave Građevina
Job.  K.  Ristić
Privrem. dužnost izvršujući
Glavnog Upravitelja   Građevina
Član Zemaljskog Soveta
Polkovnik
Kavaljer
S.  Petrović

Uz odgovor je bio priključen isto tako i nacrt novog ugovora, sastavljenog od strane Glavne Uprave Građevina, koji glasi:14

U G O V O R

Koi je danas zaključen između Popečitelstva Finansije u ime Pravitelstva Srbskog s jedne, i G. G. Klodom Builonom, i Klementom Rerom u ime Francusko-Srbskog Društva s druge strane , za građenje gvozdenog puta od Milanovca do Brze Palanke, koim će se Đerdapi obići, na sledujući način:
1.) Popečitelstvo Financije u ime Pravitelstva Srbskog daje slobodu Francuskom Srbskom Društvu da možs Đerdapi obići, i to od Milanovca do Brze Palanke, ili činiti svoja rekognosciranja — promatranja, nužna za rpađenje gvozdenog puta Srbskom stranom, koim bi se imali između  dve točke,  koje bi  se  docnije  opredelile.
Za ovo promatranje i ispitivanje, obećava Popečitelstvo Financije davati društvu moguću pomoć sredstvom pomestnih vlasti: no u toliko, u koliko zaktevana pomoć ne bi narodu i kasi Pravitelstvenoj  pala.
2.) S druge pak strane obvezuje se Francusko-Srbsko Društvo, naknaditi no spravedljivoj proceni svaku štetu, koju bi nerazložnim postupanjem prouzrokovalo prilikom promatranja ili drugim koim postupkom pojedinim privatnim ili  pravitelstvenim dobrima.
3) Rok za čisto rekognosciranje, bez sačinenja projekta, ostavlja  se  rečenom  društvu od  pol  godine dana;  računeći od dana podpisa ovog ugovora, pa do podnošaja predloga Popečitelstvu Finansije.
Ako bi pak isto društvo namerno bilo, svome predlogu i projekt pridati, to mu se onda produžava ovaj rok na jednu godinu dana.
4.) Popečitelstvo Finansije obavezuje se, da do istečenja ugovorsnog roka, neće stupati s drugim društvom u pregovore za napravku gvozdenog puta na ovoj liniji. No ako bi se dobilo uverenje, da društvo Francusko-Srbsko po istečeniju tri meseca računeći od dana zaključenja ugovora, promatranje nepreduzimlje, ili ako ga je i preduzrlo ali s velikom neatošću, onda Popečitelstvo zadržava pravo s drugim društvom, koje bi mu se prijavilo, pregovarati i građenje puta istom linijom ustupiti mu, nemajući dalje nikakve obvezanosti prema društvu Francusko-Srbskom, no čem bi se ono napomenutim postupanjem, smatralo Kao narušitelj ugovora.
5.) Po predanom predlogu ovog društva Popečitelstvu Finansije, ovaj ugovor prestaje važiti, i stupiće se s društvom  u  pregovore, za  građenje samog puta.
No ako pregovori ne bi probitačno ispali, ili ne bi odgovarali polzi državnoj, Popečitelstvo Finansije zadržava pravo, dalja snošenja sa Francusko Srbskim društvom prekinuti u ovom obziru. i građenje puta istom linijom ustupiti drugome društvu — nemajući nikakve obvezanosti kakve naknade za doonda učinjene troškove društvu Fran-cusko-Srbskom dati.
Ugovor ovaj sočinjen je u dva jednaka komada na srbskom kao u Srbiji vladajućim jezikom, i jedan će komad imati Popečitelstvo, a drugi će ostati u pritjaženju ugovarajućeg društva.
To je sva dokumentacija koja se nalazi u Državnoj arhivi CP Srbije, a šta je dalje urađeno no ovom pitanju o tome nema podataka.
Knez Miloš je za vreme te druge svoje vladavine, koja je trajala samo 21 mesec, pokazivao ne samo veliko interesovanje već i želju da Timočka Krajina dobije gvozdeni put, predosećajući svu njenu ogromnu važnost u privrednom pogledu, čiji se razvoj ne bi mogao ni zamisliti bez potrebnih saobraćajnih veza.
To njegovo interesovanje kao preteče, neimara železnica u Srbiji — možda donekle i kao nedovoljno jasna misao i želja u to doba koja je prvobitno našla izražaja u pomenutom „No. 4. Planu" iz 1838. ili 1839. godine — svakako da ga nije nikada napuštala, kada on i posle 20 godina ne samo što o njoj konkretno razgovara već želi da se ona i ostvari.
Da se ta pretpostavka može uzeti kao osnovna i verovatna, pruža nam vrlo ubedljiv dokaz i samo postojanje Francusko-Srbskog Društva osnovanog radi izgradnje železnice u tom kraju (pored eksploatacije rudnika u Dobri), sa kojim su se vodili vrlo opširni pregovori, iz kojih se može zaključiti da je naše poznavanje železničkog pitanja, u to vreme, bilo zaista na odgovarajućem nivou.
Finansijsko stanje u Srbiji pod Knezom Milošem bilo je vrlo dobro; prihodi su bili uvek veći od rashoda, izuzev samo 1831. i 1834. godinu, kada je bilo manjka. Prema tome, čak i da se pristupilo izgradnji železnice još 1838. ili 1839. godine prema pomenu-tom „No. 4. Planu", koji je predviđao ukupne izdatke za celo to postrojenje u iznosu od 633.822 rajnska talira i 12 groša odnosno 950.733 forinti i 45 krajcara srebra,15  Srbija je mogla da ih podnese sama, bez traženja   neke novčane pomoći sa strane. Ovom tvrđenju ide činjenica da se posle Miloševe ostavke 1839. godine i njegovog odlaska iz Srbije našlo u državnoj kasi preko 1.300.000 talira gotovog novca ,16  dok je za izgradnju pomenute železnice bilo potrebno upola manja suma.

telo